31.07.2008. SLOBODNO PRENOSIMO DALMACIJU

GLAVA U BALUNU: ‘Divlja liga’ kao uzor

Evo nas u vrijeme olimpijskih igara, kad pojedini sportovi nisu članovi te velike sportske obitelji, ali se predstavnici u biti ipak nepriznatih sportova žestoko trude da dobiju pravo građanstva na sljedećima, 2012. godine u Londonu... piše u Slobodnoj Dalmaciji
Evo nas u vrijeme olimpijskih igara, kad pojedini sportovi nisu članovi te velike sportske obitelji, ali se predstavnici u biti ipak nepriznatih sportova žestoko trude da dobiju pravo građanstva na sljedećima, 2012. godine u Londonu. Netko ih je nazvao “next-game”, u smislu igara koje dolaze, nadiru, osvajaju kako poklonike, tako i prostore, pa i medijsku pozornost.

To nisu sportovi u klasičnom smislu, najmanje onom olimpijskom, ali su to aktivnosti koje po svojim karakteristika i inspiracijama bude zanimanje. Najviše ih se događa i stvara ljeti, u vrijeme praznika i odmora, najčešće na plažama.

U biti, “next-game” imaju svoje korijene u raznim sportovima, oni su zapravo evoluirali iz sportskih disciplina. Uzmimo već afirmirani “free-climbing”, to jest slobodno penjanje, od kojeg su neki željni izazova i noviteta smislili “tree-climbing”, znači, penjanje na stabla.

U naprednim turističkim zemljama, nastoje proširiti spektar ponuda svojim gostima i na te aktivnosti, koje se često doimaju kao šašave, ali koje izazivaju zanimanje. Kod nas je to još u povojima, sve se svodi na nekoliko teniskih terena, eventualno kuglane ili bowling, bočališta, betonirane terene za mali nogomet, uz ipak brojna igrališta za afirmiranu odbojku na pijesku i, naravno, niz vodenih, točnije morskih zabava i rekreacija.

U svijetu je na dnevnom redu pravi kopernikanski zaokret, istinska revolucija u sportskim prostorima. Jer, rastu želje pojedinaca da budu “vanka regule”, da se iskušavaju u naporima i izazovima u kojima je sve dozvoljeno čim izaziva zanimanje. Na primjer, nogomet. Na plažama, gdje igraju bosonogi, postaje “beach-soccer”, a kad se na sredini terena doda mreža, onda se to pretvara u “foot-voley”, nogometni tenis.

Točno, tu i tamo se igra i kod nas, to baš i nije nešto izvanredno. Međutim, u Brazilu i na plažama Amerike, naravno i na Karibima, sad sve više na Azurnoj obali, po talijanskim plažama, to su masovne pojave. Izum je, zna se, brazilski, s Coppacabane i drugih glasovitih plaža Ria de Janeira, gdje “carioce” stječu gracioznost u baratanju loptom.

Trendovi

Sve te novosti, bolje rečeno trendovi, osvajaju plaže, koje su ranije bile predviđene isključivo za sunčanje, kupanje, jedan relaks. Sad, međutim, raste želja i potreba za aktivnostima, jer odavno je prošlo vrijeme kad je odlazak na odmor značio isključivo fizičko opuštanje, ljenčarenje.

“Divlja liga” u Dubrovniku, jedinstveno vaterpolsko prvenstvo dubrovačkih kupališta, autohtono po svojoj organizaciji, zaslužuje da se istakne kao primjer kojeg bi se moglo, pa i trebalo, preseliti i u druge sredine, recimo splitsku. Ili, ako kod splitske mladeži nema toliko afiniteta prema vaterpolu, koji je utkan u dubrovačke gene, ima li snage da se, osim sve popularnijeg picigina, priredi na plažama rugby, odnosno ona stilizirana varijanta nogbija na plićaku Bačvica i Firula?

Rugby se na Bačvicama igrao prije “sto godina”, a u Italiji, točnije u Jesolu blizu Venecije, “rođen je prije deset godina – piše Gazzetta dello Sport – i otad je postao jedan od najmasovnijih sportova na plaži”. Svojedobno su kod nas vrlo popularni bili Jadranski susreti, nadmetanja manjih gradova i mjesta u nizu zabavnih disciplina sa sportskim učinkom, koje je priređivala hrvatska televizija.

Danas se takvi programi, u nazovimo ih “ex-games”, igrama prošlosti, mogu sresti, na primjer, na šibenskom području, gdje se u nizu subota, na radost domaćeg puka, ali i gostiju, natječu momčadi Prvić Luke, Šepurina, Kaprija, Žirja, Zlarina, Jadrije, koji se nadjačavaju i nadigravaju (vaterpolo, mali nogomet, balote, potezanje konopa) uz tradicionalnu “švidu”, tko je bolji na trešeti i briškuli.

Tu su pokrenute i regate s latinskim jedrom, koje dobivaju sve više poklonika. Tijekom tri ljetna mjeseca, kad traju raspusti i odmori kod nas, objektivno nedostaje prave sportsko-rekreativne ponude. I to je osnovna zamjerka gostiju. Na drugoj strani Jadrana, onoj talijanskoj, potpuno je obrnuto.

Uzmimo, mogućnost igre s “frisbeejem”, onim plastičnim letećim pjatom, koji se baca, lansira i hvata. Ma, možete li zamisliti da od Riccionea do Trsta ima tri tisuće terena za igru s “frisbeejem”? A u Riminiju se od 1991. godine svakog ljeta odigrava prvenstvo svijeta sa stotinjak momčadi iz čak 25 zemalja...

Golf na pijesku

Naši susjedi, avangarda po poduzetnosti, prihvatili su i neke baš čudne sportove, kao što je “beach tenis”, tenis na plaži, također i “beach golf”. Zašto kod nas nema poticaja da se osigura raznolikost rekreacije? Možda zato jer nedostaje imaginacije turističkih djelatnika, kojima je vjerojatno teško zamisliti da se na pijesku može i golf igrati...

Ili je posrijedi utjecaj gena, koji diktira ono “lipo li je na lažini suvoj ležat”, što je talijanski pandan motu “dolce far niente” (lijepo je ništa ne raditi), kojeg su, eto, i naši susjedi napustili. Evo i liste sportova na plaži.

Uz logične sportove na moru, kao što su surfanje na daskama, jedrenje, veslanje, plivanje, ronjenje, sve više maha uzimaju i drugi sportovi: Rukomet – na pijesku, kod nas toliko razvijen da su naše ekipe ove godine osvojile prvenstvo svijeta u muškoj i ženskoj konkurenciji;

Odbojka – već afirmirana, postala olimpijski sport, objektivno najpopularniji plažni sport; Nogomet – prihvaćen od svjetske nogometne organizacije, kod nas slabog odjeka; Košarka – igra se na jedan koš s tri igrača, inačica street-basketa, kod nas bez primjene; Tenis – na terenu odbojke, loptica ne smije pasti na pijesak, kod nas apsolutna novost; Golf – oko rupa se postavi “green” da bi se lakše pogodilo, kod nas ne postoji; Frisbee – potpuna nepoznanica.

Piše: Zdravko Reić, Slobodna Dalmacija

Arhiva 2016. |  Arhiva 2015. |  Arhiva 2014. |  Arhiva 2013. |  Arhiva 2012. |  Arhiva 2011. |  Arhiva 2010. |  Arhiva 2009. |  Arhiva 2008. |  Arhiva 2007. |