Razguzili smo Palace

Piše: betuladance.wixsite.com

Početna ideja je bila u slučaju poraza navesti samo ozljede igrača kako bismo imali solidno kompleksaško opravdanje za ispadanje. Ispalo je da nije potrebno, ali ispoštujmo: Pop – rame, Domo – rame, Munja – peniski lakat, Lonca – nema ligamente u koljenu, Vid – modernoj medicini nepoznata bolest, Lučić – manjak magnezija/stalni grčevi, Periša – PTSP od Soderina, Grba – kronično kašnjenje.

Riječima Kristijana Golubovića, jedan Palace je morao biti ubiven. Da će to biti teško shvatili smo nakon teškog poraza od Soderina, stoga smo povukli neke poteze koji su učinili Betulin prijelazni rok uspješnijim od Barcinog i Juventusovog zajedno. Iz vaterpolske penzije je vraćen iskusni bek Maro (ne miješajte ga s originalnim Marom, aktualnim Zlatnim Ćevapom Betule, koji se još par dana mora topiti po oceanima prije nego nastavi po terenima Divlje lige), zatim zasad neiskusan, ali potencijalno razoran ljevak Dino, te Lonca koji nažalost ne upada u kategoriju kompleksaških pojačanja jer se inače i okupa na Betuli. S njim se neočekivano pojavio Mali Lonca koji je nakon mukotrpnog nagovaranja od minut i po strgnuo odjeću sa sebe i bio spreman zauzeti poziciju na lijevom krilu. Jebote, ima nas 16. Pojavili su se svi dostupni igrači osim Miha. Čak je i Periša odjebao bračno putovanje, ali čim je došao smrklo mu se na Smilino pitanje: „Braniš li danas, volila bi vidit kako izgleda gol s centra“.

Navijačice isto nikad brojnije, Dora spremno dirigira navijanjem prvi put valjda još otkad nas je Turčin nabio na Dančama 2016. ili 2017. „E ne bude, sad smo mi Turčin“, misli Dora dok ostatak istoimene navijačke skupine zaljubljeno gleda svoje miljenike u terenu. PR-ovka Betule Smile je došla prva i pomagala Vlašiću s opremom – iskusno je ocijenila da nam uobičajene prijetnje smrću ne bi osigurale povlašteni tretman. Sa sobom je dovela i uglednog lokalnog kulturnog kritičara Bruna, kojega ovim putem pozivamo da na našoj stranici piše brutalne recenzije naših utakmica u glavnom turniru.

Skačemo u more/rijeku, pokušavamo se zagrijati koliko se može na 17 stupnjeva, ali bezuspješno – testisi nam se uvlače pod gušteraču i piskutavim glasovima jedva dogovaramo taktiku (jer je od ove sezone stvarno i imamo – zove se „Ima nas puno, mijenjajte se često“) i izvikujemo standardni „Roštilj & kurve“ pozdrav. Nikad jača Betula kreće kontra svih očekivanja osigurati svojim ionako nespremnim igračima još 80 minuta igre u Divljoj ligi.

Početni je sastav Grba – Maro, Pop, Lonca – Mali Lonca, Božone, Munja. Pored gola je još 7 ratnika svjesnih da možda i neće igrati previše, ali da će se smrznut ko pi*ke. Na barci pored terena trenerski par Domo & Vid zadužen je za izvikivanje izmjena. Palace je učinio jednu ključnu grešku – poslali su nekoga da nas gleda protiv Soderina. Nitko tko je ikad gledao Betulu kako igra ne može zamisliti da smo sposobni igrati, plivati ili pucati s preko 7m. Tad nismo imali Loncu. Šutem s 10 je lagano probio golmana Palacea i doveo nas u vodstvo u prvom napadu, nešto što nam se nikad u povijesti nije dogodilo. Mali Lonca i Maroje povećavaju na 3:0. Pop je zbunjen jer ne mora sve sam, kasnije komentira „Jača ekipa od ove nam stvarno nije potrebna“. Ostatak ekipe je zbunjen jer nismo nikad vidjeli ovaj rezultat. Shvaćamo da je vaterpolo ustvari prelagan sport kad dovedeš bolje igrače od protivnika.

U drugoj četvrtini Palace se malo konsolidira. Više nas ne shvaćaju olako, ali na poluvrijeme idemo sa solidnom prednošću. Treća četvrtina je lagano problematična jer mijenjamo strane i Grba više uopće ne brani već se bavi solarnom jogom – gleda u sunce umjesto u loptu i govori „Samo radite faule, ja ništa ne vidim“ pa se Palace opasno približava na 5:4. Krajem četvrtine totalno pada i koncentracija pa se događa klasična betulaška izmjena kad igrač desnog krila (ovog puta Zec) dobiva krive instrukcije pa ulazi na lijevo krilo te igramo s dva lijeva krila i nula desnih. Srećom, nije trajalo predugo jer je četvrtina završila pa smo napravili jedno uspješno preslagivanje i vratili Zeca na pravu poziciju. Zadnju četvrtinu Lučić zabija za nedostižnu prednost pa koristimo priliku da svi igrači Betule zaigraju. Sa tribina Vapora se čuje vrisak navijačica, a Betula i ove godine igra glavni turnir!

Kakav bi to izvještaj neke bitne utakmice bio, a da se ne spomene sudac. Bautović je u prvoj utakmici pokazao kako ne želi slušati komentare iz mora pa smo tako vidjeli i isključenje s pravom zamjene za jedan obični „idi u pičku materinu“. Srećom, nas to ne dira jer mi se ne živciramo oko vaterpola pa se jedino smijemo sucu u facu. Što smo i morali učiniti jednom. Naime, nakon Marovog šuta lopta ulazi pola metra iza linije gola, a Bautović govori da nema gola. Dvije minute poslije, Palace puca, Grba brani, lopta se odbija od prečke na liniju, a Bautović sudi – gol za Palace. Domo i Vid se pogledavaju na trenerskoj barci i u čudu pokušavaju raspraviti situaciju sa sucem, ali bezuspješno. Tako sada pored Mage i Zambate ulazi i Bautović u kandidaturu za najvećeg lopova protiv Betule. Po izlasku iz ledene Omble dočekuju nas oduševljeni fanovi, a Vid, Domo i Pop sjedaju na hitan sastanak o kompleksizmu jer je zabrinjavajuće vidjeti ovako ozbiljan vaterpolo Betule i rađa se strah da ne postanemo Turčin. Njegovo Veličanstvo Rade zasjeda kao moderator sastanka i, kao i obično, trkelja nešto nesuvislo o hamburgerima. Sve je to omelo normalan tijek razgovora pa se većinom sveo na komentiranje neviđeno hladnog mora i toga kako je toliko hladno da se prsti grče pa onda čak i onim najboljima ispada lopta iz ruke.

Za one koji nisu uživo gledali utakmicu – žao nam je, ove godine više nećete imati priliku gledati ozbiljan vaterpolo Betule. Iduća utakmica je protiv Komarde, ponovno u Mokošici (!?), igra se u koju će tko grupu. Možemo ili u onu s Elitom ili onu s Turčinom (nadamo se da u tu nećemo jer su u njoj još Kamen Mali i Porporela; ali odbacujemo mogućnost namjernog puštanja Komardi, eventualno možda namjerno promijenimo golmana i namjerno ne zabijemo par golova). Moguća je i repriza prošlogodišnje utakmice Betula – P.I.P., svakako očekujte festival vaterpola.

Doživjeli smo još nešto na taraci Vapora. Maro B. prilazi i pita može li igrati za Betulu. Tri godine čvrsto odbija pozive Betule, a sada kada je roster prepun on pita za ulazak u momčad, i to nakon sastanka na kojem smo zaključili kako nemamo više mjesta za nikoga (osim za Penu kojeg čekamo vječno). Možda pita jer je vidio da nam je otišao Josip, ali ako ga primimo mogao bi imati istu minutažu kao Josip u Uvalici – minutu po utakmici. Gledali smo tako prije naše utakmice okršaj Uvalice i Sustjepana gdje je Josip od legendarnog trenera Đapića dobio samo prvi minut igre i do kraja više nije ulazio. Postavlja se pitanje je li se Josipu isplatilo prelaziti u drugu momčad za ovakav tretman? Isplati li se Maru? Saznat ćemo tek dogodine jer je ove sezone već nastupio za dvije ekipe.

U idućem nastavku: Jesmo li se uspjeli skupit? Kako jednom imaš 16 igrača, a samo dva dana kasnije jedva 7? Može li ispred Vapora biti toliko hladno da se otkažu utakmice? Kome je otkazao krvožilni sustav?

BETULA DANČE – PALACE 7:6
Betula Danče: Grba, Munja, Pop (1), Pero, Maro, Lonca (2), Mali Lonca (2), Lučić (1), Maroje (1), Božo, Zec, Vijeko, Rudi, Dino. Treneri: Domo & Vid
Palace: Petar Sambrailo, Ante Žustra, Ognjen Dabelić, Marijo Rašica (1), Miho Prkačin, Toni Pavlić, Jasmin Jaganjac (1), Jadran Bijelić (4), Marko Butigan, Filip Papac, Jakša Obradović, Haris Zelentrović, Đivo Dimnić, Đino Peričević.
Četvrtine: 3:1, 0:0, 2:3, 2:2.